The emanicipation of Mimi

..hm da..
..počeo je još jedan radni tjedan..
..i to ne baš najbolje..
probudila sam se dosta rano već u 6 sati i jedva otvorila oči...
stavila sam šminku na lice i jedva odlučila što ću obući...
..uz ovakvo promjenjivo vrijeme danas -- to je zbilja teško..
odluka je pala -- traperice i majčica kratkih rukava..
stigla sam na radno mjesto i napravila si nesicu..zapalila cigaretu i u uživala na svježem zraku ne razmišljajući o ničemu..
..pokušala sam se spojiti na blog.hr, ali bezuspješno, zaboravila sam lozinku..
pogledala sam si poštu, pročitala što mi zvijezde danas savjetuju i krenula na posao..
.. učinilo mi se da mi vrijeme sporo prolazi, valjda zbog mnogih neispravnih stvari u mom poslu koje nisam znala sama rješiti nego sam trebala pomoč..
no kada sam pogledala na sat nije bilo ni više ni manje nego podne..
..vrijeme gableca..
..skoknula sam po sendwich i napokon imala svojih pola sata mira..
..počelo mi se spavati--razmišljala sam 5 minuta i odlučila vrijeme je za još jednu kavu sa mlijekom..
dok sam pijuckala kvaicu razmišljala sam o dragom i o tome kako on sigurno još pajki (njemu je 1 sat poslije podne još rano za dizati) , ali odlučila sam ga nazvati i probuditi...
..i ..
uspjelo mi je..
njegov slatki glasić onako još promukli razveselio mi je sljedečih još 3 sata rada..
..kako je bio jako gladan poželila sam mu dobar tek.. i poklopila slušalicu..
napokon sam došla doma ni više ni manje nego u 4..
nisam ni uspjela pojesti.. ugledala sam krevetić i odmah skočila u njega...i zažmirila i zaspala..
..na sreču mobitel mi je bio isključen..nikoga nije bilo doma... pa sam mogla zbilja SPAVATI!..
što je u pravilu dosta rijetko..

..ne volim inače ponedjeljke, ali ovaj je prošao još dosta mirno za razliku od prošlih..
nadam se da će i sljedeći..


MANIC MONDAY
Six o'clock already
I was just in the middle of a dream
I was kissin' Valentino
By a crystal blue Italian stream
But I can't be late
'Cause then I guess I just won't get paid
These are the days
When you wish your bed was already made

It's just another manic Monday
I wish it was Sunday
'Cause that's my funday
My I don't have to runday
It's just another manic Monday

Have to catch an early train
Got to be to work by nine
And if I had an air-o-plane
I still couldn't make it on time
'Cause it takes me so long
Just to figure out what I'm gonna wear
Blame it on the train
But the boss is already there

All of the nights
Why did my lover have to pick last night
To get down
Doesn't it matter
That I have to feed the both of us
Employment's down
He tells me in his bedroom voice
C'mon honey, let's go make some noise
Time it goes so fast
When you're having fun

pozdravlja vas sve i kisssa
Mimi

...vratio se...
..nakon punih mjesec dana..
..dotrčao je do mene..
i jednostavno NIJE odolio..
..dao mi je poljubac kakav sam već dugo dugo željela..
..dobila sam zagrljaj tako čvrst..
da sam u jednom trenutku izdahnula..
..sve je to uzdrmalo moje srce-opet..
...osjetila sam miris njegovog parfema koji mi je najviše nedostajao..miris koji budi mnoga sjećanja..
..dobila sam pogled koji mi pokaže u jednom trenu i mjesec i sunce i zvijezde i cijeli svemir..
pogled koji mi govori: biti će sve u redu, samo budi uz mene..
uz mene si SIGURNA..
..dobila sam riječi koje su moje uši željno iščekivale..
riječi koje su me napokon umirile..nakon svih trzavica..
..njegov glas koji me smiruje..
...uz njegove grudi naslonjena osjetila sam lupanje srca i svog i njegovog..
osjetila sam nečujno drhtanje i onu prvu nesigurnost..
..dobila sam poziv od njega..samo da provjeri jesam li dobro..
..dobila sam one dvije riječi: BRINEM SE!..volim samo tebe..
..osjetila sam ljubav nakon dugo vremena..
..a sutra- sutra se prisječamo našeg prvog poljupca..prisječamo se svih 730 dana provedenih zajedno...
..znam da ću mirnije i lakše sanjati znajući da je on uz mene..
da je tu..blizu..znam da ću sanjati lijepe snove ove noći..
a sve to zahvaljujući NJEMU!
ON je razlog što se svakog jutra probudim..što svake noći spavam..
..on je tog dana 10.8. izašao iz mog sna i napravio ga javom..
jednostavno on je sve..moj jedini..

Baš sam zabrijala na ovaj movie...vrijedi pogledati sva tri dijela Kuma...mislim Al Pachino i Marlon Brando glume!

"My father taught me many things ... keep your friends close, but your enemies closer."
"Good health is the most important thing. More than success, more than money, more than power."


"It seems in today's world, the power to absolve debt is greater than the power of forgiveness."
"Never hate your enemies -- it effects your judgement."

"Your enemies always get strong on what you leave behind." "Never let anyone know what you are thinking."

pogledajte ga (ako niste) isplati se!DADADA
Pusa!
Mimi

ova pjesmica govori upravo o mojim osjećajima...


''Never Ever"

A few questions that I need to know
how you could ever hurt me so
I need to know what I've done wrong
and how long it's been going on
Was it that I never paid enough attention?
Or did I not give enough affection?
Not only will your answers keep me sane
but I'll know never to make the same mistake again
You can tell me to my face or even on the phone
You can write it in a letter, either way, I have to know
Did I never treat you right?
Did I always start the fight?
Either way, I'm going out of my mind
all the answers to my questions
I have to find

My head's spinning
Boy, I'm in a daze
I feel isolated
Don't wanna communicate

I'll take a shower, I will scour
I will rub
To find peace of mind
The happy mind I once owned, yeah

Vexing vocabulary runs right through me
The alphabet runs right from A to Z
Conversations, hesitations in my mind
You got my conscience asking questions that I can't find

I'm not crazy
I'm sure I ain't done nothing wrong, no
I'm just waiting
'Cause I heard that this feeling
won't last that long

Never ever have I ever felt so low
When you gonna take me out of this black hole?
Never ever have I ever felt so sad
The way I'm feeling yeah, you got me feeling really bad

Never ever have I had to find
I've had to dig away to find my own peace of mind
I've Never ever had my conscience to fight
The way I'm feeling, yeah, I just don't feel right

I'll keep searching
Deep within my soul
For all the answers
Don't wanna hurt no more

I need peace, got to feel at ease
Need to be.
Free from pain - going insane
My heart aches, yeah

Sometimes vocabulary runs right through my head
The alphabet runs right from A to Z
Conversations, hesitations in my mind
You got my conscience asking questions that I can't find

I'm not crazy,
I'm sure I ain't done nothing wrong
I'm just waiting
'Cause I heard that this feeling won't last that long

Never ever have I ever felt so low
When ya gonna take me out of this black hole?
Never ever have I ever felt so sad
The way I'm feeling yeah, you got me feeling really bad

Never ever have I had to find
I've had to dig away to find my own peace of mind
I've Never ever had my conscience to fight
The way I'm feeling, yeah, I just don't feel right x4

You can tell me to my face,
You can tell me on the phone,
Uh, You can write it in a letter, babe
'Cause I really need to know

You can tell me to my face
You can tell me on the phone
Uh, You can write it in a letter, babe
'Cause I really need to know

You can write it in a letter, babe
You can write it in a letter, babe

Sve je počelo 31.5 na 1.6. na maturalnoj večeri. Moj dečko se nije meni javio kako je obećao. Možda da sam mu čula glas, da mi je rekao da me voli i neka se zabavim možda nebi do toga došlo. Večer je prolazila uz glazbu, plesanje i opijanje bambusom, da sakrijem tugu. Pokušala sam se smijati i veseliti sa frendicama i bez vina i cigareta ali nije išlo. Htjela sam pažnju tamo, jer svatko si je nekoga našao za tu noć. Ali ja sam htjela Bimu. Plesala sam kada mi je prišao jedan dečko i zamolio me za ples. Pristala sam. Plesali smo i on me je htio poljubiti međutim ja sam se odmakla i rekla: neće ići, ne mogu, imam dečka već dvije godine. Otišla sam od njega za svoj stol. Svi oko mene počeli su pričati pa daj prevari dečka, ovaj je zgodniji, Bima ti se ionako ne javlja i nije dobar već neko vrijeme. Bilo je to nagovaranje. Otišla sam ponovno plesati i on se pojavio sa ružicom; pitao me : može li tvoj dečko pričekati? I ja onako pripita vinom dozvolila sam mu da me poljubi. Dok smo se ljubili ja sam cijelo vrijeme razmišljala o Bimi, o svom dečku, o njegovim poljupcima i dodirima. Zamišljala sam da me on ljubi i grli taj trenutak. Večer je prošla, a ja sam se osjećala gadurom. Samo nisam htjela da Bima to sazna. Bima nije saznao i dani su prolazili. On je i dalje bio pomalo nezainteresiran i ja sam se dopisivala sa dečkom sa maturalne. Našli smo se dva puta vani na kavi. Ali nije išlo- htjela sam Bimu! Rekla sam mu da volim Bimu i da ne mogu biti sa njim. Pokušala sam doprijeti do Bime pod svaku cijenu. Ali kako je on i dalje bio hladan u srijedu 6.6. ja sam njega ostavila. Tri dana prošla su lako uz dečka s maturalne. No došao je 10.6. Bima i ja tada imamo godišnjicu i zajedno smo već godinu i deset mjeseci. Poslala sam mu poruku kako ne mogu bez njega, kako ga volim, kako sanjam o njegovim poljupcima i sjećam se svakog trenutka koji smo proveli zajedno. Taj dan mi se javio i rekao da me nije zaboravio i da mu je stalo. Sljedeća dva tjedna prošla su jako teško, oboj smo morali učiti i da smo se i našli nebi uspjeli pričati kako spada. Bimi je nedavno i bitna osoba umrla i bio je još gore, a nije imao mene da ga utješim – to si nikada neću moći oprostiti.
Trebao me taj trenutak. Obećao mi je da ćemo se naći u subotu 23.6. Na kraju nismo se ni tada našli. Nisam ga vidjela već 3 tjedna. Došao je 24.6. i frendovi i z kvarta slavili su rođendan. Ne znam kako mi je uopće došlo u glavu da pozovem dečka s maturalne. Frendovi su pristali rekavši ako ti je frend može doći. i bio mi je frend taj tren jer ja ništa nisam više osjećala prema njemu – željela sam Bimu. Željela sam ga napraviti ljubomornim. Sve je prolazilo ok dok jedan moj frend iz kvarta nije počeo ispitivati dečka s maturalne dali smo mi što imali. On se pohvalio (a znao je kako mi je stalo do tih frendova, do Bime) i rekao da da. Bima je to saznao! Bio je gnjevan i razočaran. Nije mogao vjerovati da sam mu ja njegova slatkica to mogla napraviti. Pretrpjela sam veliko poniženje pred društvom, jer Bima mi je svašta rekao i donekle je bio u pravu. Ali onda je on nasrnuo na dečka s maturalne. Htio ga je jako istući; još mi je taj tren bilo žao dečka s maturalne, ali kada je prošla noć i kada sam poslagala kockice u glavi shvatila sam da je on samo htio provesti se ludo na maturalnoj i iskoristiti me, što Bima nikada nebi učinio. I drago mi je što je dobio par masnica. Dečko s maturalne je otišao doma (jer sam mu ja to tako rekla), a ostao je Bima. Htio je pričati samnom pomalo pijan i gnjevan uspio mi je reći kako se osjeća. Počeo je plakati, vrištati, izgubio je totalno kontrolu nad sobom ja ga nisam uspjela držati. Nije mogao vjerovati da sam bila u stanju to napraviti. Ja sam mu taj čas lagala rekavši mi da nije bilo ničega između nas. Nakon rođendana on je došao k meni doma. Pričali smo i poljubili se. Kakvo je to olakšanje bilo. Bio je to trenutak vječnosti. Tih par sati proveli smo u poljupcima, zagrljajima, maženju i pričanju o našim osjećajima. Osjećali smo se tako nevino i čisto. Voljeli smo se taj trenutak. Kada je sve to stalo počeo me ponovno ispitivati o dečku sa maturalne. I priznala sam mu, priznala sam mu da sam se poljubila sa njim. Bima me odgurnuo od sebe, rekao mi da me ne može gledati da mu ovih par sati nisu ništa značili, da je pogriješio što je ikad započeo vezu samnom. Srce mi je govorilo da to nije istina, počela sam plakati, rekla sam mu da ne mogu biti bez njega. Da sam svjesna svoje pogreške i da nikada nisam vjerovala da bih tako nešto mogla napraviti. Molila sam ga da mi ako je već kraj obeća da neće reći frendovima i starcima (jer bi za mene to bilo ponižavajuće) i neka mi samo oprosti i ode. Nije htio. Plakala sam i molila ga dugo dugo. Napokon je obećao i ne znam je li obećao samo da me se riješi ili zato što je zbilja tako htio. On je otišao. Nije prošlo pola sata izašla sam van pojadati se frendici. Saslušala me, vidjela me kako plačem i tugujem. Oči su mi bile kao sarme, uplakane, crvene, s podočnjacima. Rekla mi je nemoj mu oprostiti to ponižavanje. Bima me nazvao nakon sat vremena i rekao da je razmišljao i da me želi vidjeti, pričati samnom. Pristala sam. Našli smo se. Pričali smo o svemu rekao je da je i njemu značilo tih par sati kod mene, da me voli, da ne može bez mene, da me treba! Zagrlila sam ga. Stavio mi je ruku na svoje srce, da mi pokaže koliko mu je teško koliko me treba. Srce mu je kucalo jako brzo, bio je sav izbezumljen i uplašen. Jer ne želi me izgubiti. Već je prošlo tri dana i pričamo o svemu, volimo se, želimo imati veliku ljubav, želimo biti zauvijek zajedno. Svaku večer, noć oboje razmišljamo o tome u ne možemo spavati. Zove me u dva po noći da čuje kako ga volim, da li mi je žao...
Hoće li mi ikada oprostiti? Hoću li ja sebi moći oprostiti tako nešto? Trudit ćemo se, oboje.
Rekla sam mu da je teško to jako!Ali da ga želim voljeti. Rekla sam mu da moramo izdržati da imamo jedan drugoga i da je to dovoljno za ljubav da moramo pokušati. Rekla sam mu da ćemo se moliti, plakati ali da imamo nešto – LJUBAV! Rekla sam mu neka me uzme za ruku da ću ga ja voditi i da ćemo uspjeti- to mu OBEĆAJEM!

Zbilja mi je teško i znam da nikada ne bih mogla ponovno tako nešto učiniti njemu osobi koju volim više od sebe i strah me.. stvarno me strah.. ali pokušat ćemo krenuti dalje..

Dicentra